Druga zabluda u vezi sa utapanjem je da je ono bučno, da će davljenik vikati, prskati vodu i na taj način privući pažnju na sebe.
U stvarnosti, to se retko dešava.
Institut za javno zdravlje Beograda napominje da osoba koja se davi veoma teško diše, što znači da nije u stanju da pozove pomoć. Glava utopljenika će se naizmenično kretati iznad i ispod površine vode pre potpunog potapanja, što otežava disanje ili govor.
Odrasli često veruju da će mišići na rukama sprečiti utapanje dece, međutim iz gradsko Zavoda upozoravaju da mišići mogu da skliznu, ali ida obrnu dete koje ih nosi tako da ono uroni licem u vodu. Takođe, mišići neće pomoći detetu koje se previše umori od plivanja da se okrene na leđa i nastavi da pluta na površini.
„Dete može da nosi mišiće za ruke i da se utopi“, istakli su Zavoda za javno zdravlje.
Da bi se dete utopilo, dubina vode ne mora da bude velika – bebe i mala deca mogu se utopiti i u vodi dubokoj svega nekoliko centimetara. Skoro sva utapanja dece, uključujući i ona u plitkoj vodi, su se dogodila u odsustvu aktivnog nadzora odraslih.
Mališani su se utapali u burićima, baštenskim jezercima, koritima, kadama, pa čak i toaletnim šoljama.
„Držite malu decu van kupatila, osim kada su pod direktnim nadzorom, i ne ostavljajte kante ili burad nepokrivenim. Nikada ne stavljajte malo dete samo u kadi, čak ni na trenutak. Ukoliko ste sa detetom u vodi, uvek budite pored njega, postarajte se da vam dete uvek bude ‘na dohvat ruke’“, poručili su iz Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd.
N1
Pročitajte više vesti